{{listOfProducts[lastIndexOfRelated].Name}}

Godina izdanja: 2013
Jezik: hvatski
Broj stranica: 229
Uvez: meki
ISBN: 978-953-6025-68-8

Klasteri i njihov utjecaj na rast konkurentnosti predmet su istraživanja prvog poglavlja ovog udžbenika. Konkurentnost je dinamična koncepcija koja se stalno mijenja, prilagođava i usavršava. Stvara se u mikro i mezo ekonomskim strukturama: poduzećima i klasterima, ali utječe i na makroekonomski rast i razvoj. Na konkurentnost utječu i razvijenost makroekonomskih politika i institucionalne strukture neke zemlje. U doba globalizacije sve veći utjecaj na nju imaju inovacije, znanje, informacije i drugi neopipljivi resursi te koncepcija klastera.

U koncepciji konkurentnosti poduzeća i klasteri igraju središnju ulogu, jer se u njima generira ekonomska dodana vrijednost. Klasteri se danas koriste u industrijskom i regionalnom planiranju diljem svijeta, prije svega kao bitan izvor rasta konkurentnosti. Ova se koncepcija često koristi kao sinonim za mnogobrojne druge oblike udruživanja. Prema Porteru, klasteri su geografske ili industrijske grupe međusobno povezanih poduzeća i povezanih institucija koje povezuju sličnosti i komplementarnosti. Nakon određenja koncepcije pojma klastera, u drugom poglavlju ukazuje se na značaj industrijskih i regionalnih klastera. Industrijski klaster usredotočen je na konkurentnost unutar nekoga industrijskog sektora. Sastoji se od poduzeća i drugih sudionika koji zajedno razvijaju, proizvode, trguju različitim tipovima dobara i usluga, razmjenjuju informacije i znanje. Industrijski klaster ne mora biti prostorno ograničen samo na jedno geografsko područje. Regionalni klaster predstavlja geografsku koncentraciju neovisnih poduzeća i ponuditelja znanja/tehnologija i predstavlja važan instrument za promoviranje regionalne konkurentnosti i rast novog zapošljavanja. U nastavku se također ukazuje na značaj kreativnih klastera, koji nadrastaju industrijske i regionalne klastere. Njihov osnovni cilj je postati inovativnijima i kvalitetnijima, a ne većima. U sebe uključuju neprofitna poduzeća, institucije kulture, umjetnosti i pojedinačne umjetnike. Klasteri predstavljaju iznimno plodno tlo za inovacije jer su sačinjeni u skladu s modernim inovacijskim procesom i kao takvi utječu na konkurentnost. U trećem se poglavlju objašnjavaju nastanak i razvoj teorije klastera. Teorijske osnove koncepcije klastera mogu se naći u različitim pristupima analize aglomeracije, teoriji distrikta, ali snažno uporište ona ima u Porterovoj analizi dijamanta konkurentnosti. Pritom značenje neekonomskih čimbenika predstavlja ključno pitanje u povijesti i razvoju klastera. Koncepcija klastera je vrlo široka i sažima različite perspektive i aspekte iz drugih koncepcija koje postoje već duže vrijeme. U ovom poglavlju se polazi od teorije aglomeracije, industrijskih distrikata i centara rasta te nastavlja sa suvremenim teorijama koje se razvijaju u okviru različitih teorijskih pristupa klastera. Posebno se ističe Porterova teorija klastera i njegov dijamant konkurentske prednosti. U četvrtom poglavlju analiziraju se metode istraživanja klastera. Prije toga se obrazlažu procesi identificiranja i nastanka klastera te njihove bitne dimenzije koje treba identificirati tijekom istraživanja. Slijede objašnjenja značajki dvaju bitnih pristupa u nastanku klastera: pristupa “odozgo prema dolje” i “odozdo prema gore”. Prvi pristup za analizu klastera koristi metode industrijske i lokacijske disperzije i koncentracije – lokacijski kvocijent, Gini lokacijski indeks te input-output analizu, a drugi rabi kvalitativne metode – ankete, intervjue i studije slučajeva.

Empirijska istraživanja pokazuju da kombinacija metoda obaju pristupa omogućuje potpunije rezultate. Analiziraju se proces identificiranja i nastanak klastera, dimenzije klastera te posebno dva dominantna pristupa „odozgo prema dolje“ i „odozdo prema gore“ te ostale metrike klastera. Model mapiranja, dijamant konkurentnosti i model „tri zvijezde“. Modernim vladama inovativnost je primarni cilj za ostvarenje uspješne industrijske i poslovne politike. Politike klastera su potrebne da bi se u potpunosti iskoristile prednosti klastera u konkurentnom okruženju, inovacijama i stvaranju radnih mjesta na području Europske unije te je upravo politikama razvoja klastera i njihovim tipovima posvećeno peto poglavlje. Izazov je za kreatore ekonomske politike stvoriti strategije i politike koje dopuštaju pretvaranje inovacija u konkurentske prednosti prema lokaciji i obliku ekonomske aktivnosti u globalnim lancima vrijednosti. Politiku klastera treba dugoročno planirati, kao i koristi od klasteriranja. Povećana globalna konkurencija povećala je interes za snažnim klasterima kao središtem poboljšanja industrijske inovacije i rasta. Hrvatska pripada skupini tranzicijskih zemlja čije gospodarstvo teži prelasku u fazu ekonomskog razvoja vođenu inovativnošću. Zbog kontinuiranog stagniranja i relativnog slabljenja svoje konkurentnosti, Hrvatska bi mogla izgubiti tranzicijsku dinamiku. Svoju nacionalnu konkurentnost ona može unaprijediti povećanjem inovacijskog kapaciteta, a jačim usmjerenjem na ostvarivanje ciljeva EU-strategije „Europa 2020” ostvariti dinamične stope gospodarskog rasta i društvenog razvoja te dosegnuti prosječan osobni standard građana EU-a do 2025. godine. U šestom poglavlju knjige analiziraju se politike kreiranja klastera u Europskoj uniji. Ove politike su novijeg datuma. Sve zemlje članice nemaju strukturirane politike kreiranja klastera, ali razvijaju politike i mjere koje potiču njihov nastanak na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini. Prema dosad provedenim istraživanjima razvidno je da je oko polovice zemalja EU-a počelo primjenjivati politiku klastera nakon 1999. godine.

Danas za to postoje brojne inicijative na nadnacionalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Tijekom 1990-ih godina većina europskih zemalja je povećala svoju pozornost u smjeru industrijskih okruga, klastera i lokalnih sustava proizvodnje kao sastavnom dijelu svoje industrijske politike. Pozornost je usmjerena na rastuće prihvaćanje fleksibilnosti i “kreativne destrukcije” lokalnih proizvodnih sustava koji su predstavljali važno sredstvo za stvaranje novih radnih mjesta, kao i odgovore na izazove globalizacije. Nacionalni pristupi politici klastera se znatno razlikuju. U državama članicama, politike razvoja klastera pokrenule su nacionalne vlade u suradnji s regionalnim ili lokalnim vlastima. Dok se nacionalne vlade veći dio vremena usredotočuju na projektiranje i koordinaciju politika formiranja klastera, stvaranje općih okvirnih uvjeta i razvoj programa istraživanja i razvoja, regionalne vlasti poduzimaju provedbenu fazu. U sedmo poglavlje ukazuje na značaj razvoja i politike klastera u Hrvatskoj. Pokazuje se da je za razvoj klastera prioritetno pokrenuti nastanak kreativnih sposobnosti te promijeniti način razmišljanja i ponašanja članica klastera. U Hrvatskoj je neophodno provesti projekt mapiranja klastera, te identificirati lokacije za njihov razvoj i tako identificirati lokalne i regionalne konkurentske prednosti. Za provođenje uspješne klasterske politike važno da klasteri nastaju u dinamičnom lokalnom okruženju s razvijenom infrastrukturom, dobrim pristupom radnoj snazi, u blizini sveučilišta i istraživačkih institucija, kako bi se iskoristila prednost lokalnog okruženja koje konkurencija neće moći lako kopirati. Iz analize proizlazi da je u Hrvatskoj razvijena institucionalna mreža za politiku klastera te da je ona usklađena sa standardima EU-a u ovom području. Temeljno pitanje je, međutim, koliko će se postojeća politika implementirati, odnosno hoće li u postupku implementacije jačati usklađenost svih za nju nadležnih tijela. Jer, podsjetimo: tek ako svi sudionici koordinirano razvijaju politiku klastera, ona može pridonijeti razvoju klastera i omogućiti porast konkurentnosti zemlje. U posljednjem poglavlju knjige analiziraju se slučajevi pojedinih klastera u svijetu, Europskoj uniji te posebice u Hrvatskoj. Kako je danas najveći dio uspješnih klastera u području biotehnologije i informacijske i komunikacijske tehnologije, koji su vrlo dobro prilagođeni ekonomiji znanja te se u njihovom središtu nalaze renomirana sveučilišta i istraživački centri. I u Hrvatskoj se uspješni klasteri nalaze u području informacijske i komunikacijske tehnologije te smo, stoga, prikazale uspješan GRIT klaster Rijeka. Pored njega analiziramo i slučaj drvnog klastera, s obzirom na velik broj pokrenutih inicijativa za njegovo osmišljavanje, klaster poljomehanizacije, BIOS klaster i Klaster male brodogradnje.